Kada se nauk može smatrati uistinu biblijskim?

Pitanje Kada se nauk može smatrati uistinu biblijskim? Odgovor Nauk se može smatrati uistinu biblijskim samo ako se izričito podučava u Bibliji. Pitanje može biti nebiblijsko (suprotno od učenja Biblije), izvanbiblijsko (izvan Biblije ili koje se ne spominje u Bibliji), biblijski utemeljeno (povezano s učenjima Biblije) ili biblijsko. Nebiblijski nauk je svako učenje koje stoji…

Pitanje

Kada se nauk može smatrati uistinu biblijskim?

Odgovor

Nauk se može smatrati uistinu biblijskim samo ako se izričito podučava u Bibliji. Pitanje može biti nebiblijsko (suprotno od učenja Biblije), izvanbiblijsko (izvan Biblije ili koje se ne spominje u Bibliji), biblijski utemeljeno (povezano s učenjima Biblije) ili biblijsko.

Nebiblijski nauk je svako učenje koje stoji u suprotnosti s jasnim učenjem Biblije. Na primjer, vjerovanje da je Isus sagriješio je nebiblijsko. To je u izravnoj suprotnosti s onim što Biblija uči na mnogim mjestima, uključujući Hebrejima 4,15: „Ta nemamo takva Velesvećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego poput nas iskušavana u svemu, a ipak bez grijeha.”

Izvanbiblijski nauk bilo bi svako učenje koje se izravno ne podučava u Bibliji. Može biti ili dobar ili loš. Na primjer, glasanje na demokratskim izborima pozitivna je praksa, ali u Bibliji se izričito ne zapovijeda. Držati određene blagdane često nije ni dobro ni loše: „Netko razlikuje dan od dana, drugi pak svaki dan smatra jednakim. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje” (Rimljanima 14,5). Na primjer, svako učenje o držanju korizme je izvanbiblijsko.

Ostala se učenja mogu temeljiti na biblijskim načelima, ali se ne uče izravno u Bibliji. Na primjer, pušenje se u Bibliji nikad ne spominje. Ipak, možemo tvrditi da praksu treba izbjegavati na temelju 1. Korinćanima 6,19-20: „Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga u vama, kojega imate od Boga te niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji.” Kad se primjenjuje biblijsko načelo, možemo ga pouzdano poučavati kao biblijski nauk.

Biblijski nauci su, dakle, učenja koja se izričito podučavaju u Bibliji. Primjeri uključuju Božje stvaranje neba i zemlje (Postanak 1,1), grešnost svih ljudi (Rimljanima 3), djevičansko rođenje Isusa (Matej 1,20-25; Luka 1,26-38), fizičku smrt i doslovno Isusovo uskrsnuće (1. Korinćanima 15,3-11), spasenje samo milošću po vjeri (Efežanima 2,8-9), nadahnuće Pisma (2. Timoteju 3,16-17) i još mnogo toga.

Do problema dolazi kada ljudi miješaju te kategorije. Na primjer, učenje da je djevičansko rođenje neobavezni nauk u koji su kršćani slobodni vjerovati ili ne vjerovati znači odbaciti osnovno učenje Biblije. Predstavlja biblijsku doktrinu kao nebitnu. Zatim postoje oni koji iznose izvanbiblijska učenja kao da su biblijski nauci. Mišljenja i sklonosti neke osobe pridaju težini Božjeg zakona; to se ponekad javlja u vezi odijevanja, glazbenog stila i izbora hrane. Kad „naučavamo kao nauke uredbe ljudske” (Marko 7,7), postajemo poput farizeja koje je Isus oštro osuđivao.

Naš cilj mora biti jasno i odlučno govoriti u vezi onoga gdje je Pismo jasno. Po izvanbiblijskim pitanjima moramo biti oprezni kako bismo izbjegli dogmatizam. Kao što mnogi kažu: u ključnom jedinstvo; u nebitnom raznolikosti; u svemu dobročinstvo.