Kako DNK ukazuje na postojanje Stvoritelja?
Pitanje Kako DNK ukazuje na postojanje Stvoritelja? Odgovor Tisućljećima su oni koji vjeruju u Boga skupljali brojne argumente u nastojanju da dokažu Božje postojanje. Razvili su se razni oblici kozmoloških, ontoloških i moralnih argumenata i rafinirali uz mnogo uspjeha. Jedan od oblika teističkog argumenta o kojem se često raspravlja je argument dizajna. Argument dizajna ima…
Kako DNK ukazuje na postojanje Stvoritelja?
Tisućljećima su oni koji vjeruju u Boga skupljali brojne argumente u nastojanju da dokažu Božje postojanje. Razvili su se razni oblici kozmoloških, ontoloških i moralnih argumenata i rafinirali uz mnogo uspjeha. Jedan od oblika teističkog argumenta o kojem se često raspravlja je argument dizajna. Argument dizajna ima mnogo značajnih zagovornika od Platona do Tome Akvinskog na dalje.
Iako je nekoliko verzija argumenta dizajna valjano i za mnoge uvjerljivo, nedavna otkrića na staničnoj razini pružaju dodatni poticaj za zagovornike dizajna. Godine 1953. istraživači Francis Crick i James Watson razjasnili su strukturu molekule DNK. Pritom su otkrili da je DNK nositelj specifične genetske informacije koja ima oblik digitalnog koda od četiri znaka. Ove informacije sadržane su u rasporedu od četiri kemikalije koje znanstvenici predstavljaju slovima A, C, T i G. Sekvence ovih kemikalija pružaju upute potrebne za sastavljanje složenih proteinskih molekula koje zauzvrat pomažu u formiranju raznolikih struktura poput očiju , krila i nogu.
Kao što dr. Stephen C. Meyer primjećuje: „Kako se ispostavlja, specifične oblasti molekule DNK koje se nazivaju kodirajuće oblasti imaju isto svojstvo ‘specifičnosti sekvence’ ili ‘specificirane složenosti’ koje obilježava pisane kodove, jezične tekstove i proteinske molekule. Baš kao što slova u abecedi pisanog jezika mogu prenijeti određenu poruku ovisno o svom rasporedu, tako i nizovi nukleotidnih baza (A, T, G i C) upisani duž okosnice molekule DNK prenose precizan skup uputa za izgradnju proteina unutar stanice.“
Svojstva koja nose informacije u molekuli DNK su očita. Međutim, prisiljava li nas ta činjenica sama po sebi da zaključimo kako je inteligentni dizajner uzrok ove informacije? Meyer nastavlja: „Bilo da gledamo u hijeroglifski natpis, dio teksta u knjizi ili računalni softver, ako imate informaciju i pratite je do izvora, uvijek dolazite do inteligencije. Stoga, kada pronađete informaciju upisanu duž okosnice molekule DNK u stanici, najracionalniji zaključak na temelju našeg ponavljajućeg iskustva, jest da je neka vrsta inteligencije igrala ulogu u nastanku te informacije.“
Značajke DNK bogate informacijama pružaju dodatnu potvrdu da je Bog stvorio i dizajnirao naš svemir. Kao što je apostol Pavao rekao u svojoj poslanici crkvi u Rimu: „Jer se ono njegovo nevidljivo, to jest njegova vječna moć i Božanstvo, jasno opaža od samog stvaranja svijeta i shvaća po onome što je stvoreno, tako da su bez isprike“ (Rimljanima 1,20). Ovaj nadahnuti iskaz sada je očigledniji nego kad je izvorno napisan prije gotovo 2.000 godina.
[English]
[Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu]
Kako DNK ukazuje na postojanje Stvoritelja?
