Kršten sam na način koji nije biblijski. Trebam li se ponovno krstiti?

Biblija je veoma jasna u vezi krštenja. Postoje dvije točke koje moramo razumjeti. (1) Krštenje je čin koji slijedi nakon što je osoba primila Isusa Krista kao Spasitelja, pouzdajući se samo u Njega za spasenje. (2) Krštenje treba biti uranjanjem. Riječ krstiti doslovno znači „uroniti/potopiti u vodu“. Krštenje uranjanjem jedini je način krštenja koji adekvatno ilustrira ono što krštenje simbolizira – smrt vjernika, njihov ukop s Kristom i njihovo uskrsnuće u novosti života (Rimljanima 6,3-4).

Ako imamo te dvije ključne točke na umu, što je s onima koji su kršteni na nebiblijski način? Radi jasnoće, podijelit ćemo ih u dvije kategorije. Prva kategorija su oni koji su kršteni prije nego što su postali kršćani. Uobičajeni primjeri za to uključuju one koji su kršteni kao bebe i one koji su kršteni kasnije u životu, ali nisu uistinu upoznali Isusa kao Spasitelja onda kada su se krstili. U tim slučajevima, da, takva se osoba svakako treba ponovno krstiti. Ponavljamo, Biblija otkriva da krštenje slijedi nakon spasenja. Simbolika krštenja je uzaludna ako osoba nije istinski doživjela spasenje po vjeri u Isusa Krista.

Druga kategorija su oni koji su kršteni nakon što su povjerovali u Krista, ali na način koji je drugačiji od uranjanja. Ovo pitanje je malo teže. Moglo bi se reći da takva osoba nije istinski primila krštenje. Ukoliko je način bio prskanje ili polijevanje, onda to ne odgovara osnovnoj definiciji krštenja, „uranjanju“. Međutim, Biblija nigdje izričito ne govori o slučaju kada se netko „krstio“, ali ne uranjanjem. Pitanje, dakle, treba riješiti na individualnoj osnovi. Vjernik koji se krstio na nebiblijski način treba tražiti mudrost od Gospodina (Jakovljeva 1,5). Ako vjernik ima nesigurnu savjest, najbolje bi bilo da se ponovno krsti na biblijski način kako bi umirio savjest (Rimljanima 14,23).

[English]

---

[Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu]

Kršten sam na način koji nije biblijski. Trebam li se ponovno krstiti?