Poslanica Titu

Autor: Titu 1:1 tvrdi da je apostol Pavao autor poslanice Titu.

Vrijeme pisanja: Poslanica Titu napisana je oko 66. godine. Pavlova mnoga putovanja dobro su dokumentirana i pokazuju da je pisao Titu iz Nikopola, koji se nalazio u pokrajini Epir. U nekim drevnim Biblijama postoje natpisi koji tvrde da je Pavao pisao iz Nikopola u Makedoniji. Međutim, takvo mjesto nije nam poznato, a ti natpisi nisu mjerodavni jer nisu autentični.

Svrha pisanja: Poslanica Titu poznata je kao jedna od pastoralnih poslanica, zajedno s dvije poslanice Timoteju. Ovu poslanicu napisao je Pavao kako bi ohrabrio svoga brata u vjeri, Tita, koji je napustio Kretu da vodi crkvu koju je Pavao osnovao na jednom od njegovih misionarskih putovanja (Titu 1:5). Ovo pismo savjetuje Tita u pogledu kvalifikacija koje treba tražiti u crkvenih vođa. Također upozorava Tita nadaleko poznati karakter onih koji žive na otoku Kreti (Titu 1:12).

Uz to što je uputio Tita u pogledu kvalifikacija koje su potrebne da bi netko bio vođa crkve, ujedno ga je Pavao ohrabrio da svrati u Nikopol i posjeti ga. Drugim riječima, Pavao je nastavio podučavati Tita i druge koji su rasli u milosti Gospodnjoj (Titu 3:13).

Ključni stihovi: Titu 1:5: „Zato sam te ostavio na Kreti da upotpuniš što nedostaje i da po svim gradovima postaviš starješine kako sam ti osobno naredio.“

Titu 1:16: „Tvrde da poznaju Boga, a djelima niječu. To su odurna, buntovna i ni za kakvo dobro djelo sposobna stvorenja.“

Titu 2:15: „Ovo govori i opominji! I kori sa svom ozbiljnošću! Neka te nitko ne omalovažava!“

Titu 3:3-6: „I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka, živeći u zloći i zavisti, odurni i mrzitelji jedni drugih. Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu.“

Sažetak: Sigurno je bilo predivno kada je Tit primio pismo od svoga mentora, apostola Pavla. Pavao je bio veoma poštovan čovjek, i to s pravom, nakon što je osnovao nekoliko crkava diljem istočnoga svijeta. Tit je pročitao ovaj poznati uvod od apostola : „Titu, pravom sinu po zajedničkoj vjeri. Milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Spasitelja našega!“ (Titu 1:4)

Pavao je ostavio Tita na otoku Kreti da vodi tamošnju crkvu. Kretu su nastanjivali starosjedioci i Židovi koji nisu znali istinu o Isusu Kristu (Titu 1:12-14). Pavao je smatrao da je odgovoran pratiti Tita kako bi ga poučio i ohrabrio da i on odgaja vođe kretske crkve. Nakon što je apostol Pavao uputio Tita u njegovoj potrazi za vođama, također mu je predložio da pouči vođe kako bi i oni mogli rasti u njihovoj vjeri u Krista. Njegove upute ujedno su uključivale i ostale muškarce i žene svih dobi (Titu 2:1-8).

Kako bi Titu pomogao da nastavi rasti u svojoj vjeri u Krista, Pavao mu je predložio da dođe u Nikopol i dovede sa sobom druga dva člana crkve (Titu 3:12-13).

Veze: Još jednom vidimo kako je Pavao smatrao potrebnim da poduči vođe u crkvi da budu na oprezu u pogledu judaista, koji su željeli dodati djela daru milosti kako bi proizvela spasenje. On upozorava protiv onih koji su buntovni, a posebno protiv onih koji su nastavili tvrditi kako su obrezanje i držanje obreda Mojsijeva zakona još uvijek potrebni (Titu 1:10-11). To je tema koja se ponavlja kroz Pavlove poslanice, a u Titovoj knjizi ide tako daleko da kaže da im treba začepiti usta.

Primjena: Apostol Pavao zaslužuje našu pažnju kada promatramo biblijske naputke o tome kako trebamo živjeti da bismo ugodili Gospodinu. Možemo naučiti što trebamo izbjegavati, ali i što moramo imitirati. Pavao predlaže da težimo za čistoćom dok izbjegavamo ono što bi okaljalo naše umove i savjesti. Zatim, Pavao iznosi izjavu koju nikada ne bismo smjeli zaboraviti: „Tvrde da poznaju Boga, a djelima ga niječu. To su odurna, buntovna i ni za kakvo dobro djelo sposobna stvorenja“ (Titu 1:16). Mi, kršćani, trebamo se preispitivati da bismo bili sigurni da su naši životi u skladu s našim ispovijedanjem vjere u Krista (2. Korinćanima 13:5).

Uz to upozorenje, Pavao nam također kaže na koji način možemo izbjeći nijekanje Boga: „tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu ” (Titu 3:5b-6). Čeznemo li za svakodnevnom obnovom naših umova po Svetom Duhu, razvijat ćemo se kao kršćani koji časte Boga načinom na koji žive.

[English]

---

[Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu]

Poslanica Titu