Zašto je Sotona mislio da može pobijediti Boga?

Teško je zamisliti biće poput Lucifera (Sotone) koji vjeruje da se uopće može boriti protiv Boga, a još manje ga poraziti. Čak bi i najizopačeniji um trebao biti u stanju vidjeti da se stvorenje nikako ne može suprotstaviti Stvoritelju. Ipak, Sotona je pokušao detronizirati Boga i nastoji i dan danas prkositi Božjem autoritetu, osujetiti Njegove planove i uznemiravati Njegov narod.

Možda je dio objašnjenja to što je ponos zaslijepio Sotonu na stvarnost. Dva starozavjetna odlomka (Izaija 14,12-15 i Ezekiel 28,11-19) raspravljaju o Sotoninom izvornom položaju i razlozima gubitka tog položaja. Govore o uzvišenom anđeoskom biću, jednom od Božjih stvorenja, koje je postalo ponosno. Odlučio je zauzeti prijestolje Božje za sebe. Ali ga je Bog uklonio s njegova položaja.

Sotonin utjecaj na ovozemaljske stvari jasno se otkriva (Ivan 12,31). Sotona je izuzetno inteligentan. Svojom inteligencijom prevario je Adama i Evu i preuzeo njihovu vladavinu svijetom (Postanak 1,26; 3,1-7; 2. Korinćanima 11,3). Njegova mu mudrost omogućuje da izvodi svoj obmanjujući posao gotovo po volji, iako je njegova moć podložna Božjim ograničenjima (Job 1,12; Luka 4,6; 2. Solunjanima 2,7-8). On ima određene pobjede – mada unutar granica koje mu je Bog postavio – i možda mu te pobjede dopuštaju da nastavi s iluzijom da može imati pobjedu nad samim Bogom.

Božje uzde u Sotoninim aktivnostima prikazuju se kroz Sotonin zahtjev Bogu da mu dopusti utjecaj na Joba (Job 1,7-12). Sotoni se dopušta da nanosi bol Božjem narodu (Luka 13,16; 1. Solunjanima 2,18; Hebrejima 2,14), ali mu se nikada ne dopušta da ishodi konačnu pobjedu nad njima (Ivan 14,30-31; 16,33). Dio Sotonine stalne ambicije da zamijeni Boga je njegova strastvena čežnja da mu se drugi poklone (Matej 4,8-9; Otkrivenje 13,4. 12). Sotona je „zli” (Matej 13,19. 38), dok je Bog „Svetac” (Izaija 1,4).

Sotonina je priroda zloćudna. Njegovi napori da se suprotstavi Bogu, Njegovom narodu i Njegovoj istini su neumorni (Job 1,7; 2,2; Matej 13,28). Uvijek se protivi čovjekovim najboljim interesima (1. Ljetopisa 21,1; Zaharija 3,1-2). Svojom ulogom u uvođenju grijeha u ljudsku obitelj (Postanak 3), Sotona je stekao moć smrti – moć koju je Krist slomio svojim raspećem i uskrsnućem (Hebrejima 2,14-15). Sotona je direktno iskušavao Krista, pokušavajući ga dovesti u kompromis obećavajući mu ovozemaljsku vlast i moć (Luka 4,5-8).

Unatoč Sotoninom samozavaravanju da može pobijediti Boga, Sotona je osuđen na neuspjeh. Njegov konačni poraz proriče se u Ivanu 12,31, Otkrivenju 12,9 i 20,10. Kristova smrt na križu osnova je Sotoninog konačnog poraza (Hebrejima 2,14-15; 1. Petrova 3,18. 22). Taj je događaj bio veličanstveni vrhunac besprijekornog života tijekom kojeg je Isus neprestano trijumfirao nad neprijateljem (Matej 4,1-11; Luka 4,1-13). Sotona se vjerojatno radovao Kristovoj smrti, vjerujući da je to njegova pobjeda, ali kao i sve njegove pobjede, i ova je bila kratkotrajna. Kad je Isus ustao iz groba, Sotona je još jednom poražen. Konačna pobjeda doći će kad se Isus vrati i Sotona bude bačen u ognjeno jezero (Otkrivenje 20,1-15).

Kristova smrt i uskrsnuće daju vjerniku snagu za pobjedu nad grijehom. Imamo sigurnost da će „Bog mira satrti ubrzo Sotonu pod našim nogama” (Rimljanima 16,20). Ali takva osobna pobjeda ovisi o Božjoj milosti i sili u našem životu i našoj volji da pružimo otpor Sotoninim iskušenjima (Efežanima 4,25-27; Jakovljeva 4,7; 1. Petrova 5,8-9). Kako bi pomogao kršćanima da pobijede u toj borbi protiv Sotone, Bog je dao snagu Kristove krvi (Otkrivenje 12,11), neprekidnu molitvu Krista na nebu za vjernike (Hebrejima 7,25), vodstvo Duha Svetoga (Galaćanima 5,16) i razno oružje za duhovno ratovanje (Efežanima 6,10-18).

[English]

---

[Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu]

Zašto je Sotona mislio da može pobijediti Boga?