Šta je premilenijalizam?

Premilenijalizam je gledište da će se Hristov drugi dolazak desiti prije njegovog milenijumskog kraljevstva i da je hiljadugodišnje kraljevstvo doslovno 1000-godišnja Hristova vladavina na zemlji. Da bi se razumjeli i protumačili odlomci u Svetom pismu koji se bave događajima u posljednjim vremenima, postoje dvije stvari koje se moraju jasno razumjeti: ispravan metod tumačenja Svetog pisma i razlika između Izraela (Jevreja) i crkve (tijela svih koji vjeruju u Isusa Krista).

Prvo, ispravna metoda tumačenja Svetog pisma zahtijeva da se Sveto pismo tumači na način koji je u skladu s njegovim kontekstom. To znači da se odlomak mora tumačiti na način koji je u skladu s publikom kojoj je napisan, onima o kojima se piše, ko ga piše itd. Važno je poznavati autora, publiku kojoj je namijenjeno ono što je napisano i istorijsku pozadinu svakog odlomka koji se tumači. Istorijsko i kulturno okruženje često će otkriti ispravno značenje odlomka. Takođe je važno zapamtiti da Sveto pismo tumači Sveto pismo. Odnosno, često će odlomak pokrivati priču ili temu koja je takođe obrađena na drugom mjestu u Bibliji. Važno je sve ove pasuse međusobno dosljedno tumačiti.

Konačno, i što je najvažnije, odlomci se uvijek moraju uzimati u njihovom normalnom, redovnom, jasnom, doslovnom značenju, osim ako kontekst odlomka ne ukazuje da je on figurativne prirode. Doslovno tumačenje ne eliminiše mogućnost upotrebe stilskih figura. Umjesto toga, ohrabruje tumača da ne tumači figurativni jezik kao značenje odlomka osim ako nije prikladno za taj kontekst. Ključno je nikada ne tražiti „dublje, duhovnije“ značenje nego što je predstavljeno. Produhovljivanje odlomka je opasno jer pomjera osnovu za tačno tumačenje sa Svetog pisma na um čitaoca. Tada ne može postojati objektivan standard tumačenja; umjesto toga, Sveto pismo postaje predmet vlastitog utiska svake osobe o tome šta ono znači. Druga Petrova 1:20-21 podsjeća nas da „nijedno proroštvo Pisma ne biva po ličnom tumačenju. Jer proroštvo nikada ne nastade čovječijom voljom, nego pokretani Duhom Svetim govoriše sveti Božiji ljudi.”

Primjenjujući ove principe biblijskog tumačenja, mora se uočiti da su Izrael (Avramovi fizički potomci) i crkva (svi novozavjetni vjernici) dvije različite grupe. Ključno je prepoznati da se Izrael i crkva razlikuju jer, ako se ovo pogrešno shvati, Sveto pismo će biti pogrešno protumačeno. Najviše dolazi do pogrešnog tumačenja odlomaka koji govore o obećanjima datim Izraelu (i ispunjenim i neispunjenim). Takva obećanja ne treba primjenjivati na crkvu. Zapamtite, kontekst odlomka će odrediti kome je upućen i ukazati na najispravniju interpretaciju.

Imajući te koncepte na umu, možemo pogledati različite odlomke Svetog pisma iz kojih proizilazi predmilenijski pogled. Postanje 12:1-3: „I reče Gospod Avramu: Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju ću ti ja pokazati. I učiniću od tebe velik narod, i blagosloviću te, i ime tvoje proslaviću, i ti ćeš biti blagoslov. Ja ću od vas napraviti veliku naciju i blagosloviću vas; Učiniću tvoje ime velikim, a ti ćeš biti blagoslov. Blagosloviću one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleću one koji tebe usproklinnju; i u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.“

Bog obećava Avramu tri stvari ovdje: Avram će imati mnogo potomaka, ovaj narod će posjedovati i zauzeti zemlju, a univerzalni blagoslov će doći cijelom čovječanstvu iz Avramove loze (Jevreja). U Postanju 15:9-17, Bog potvrđuje svoj zavjet sa Avramom. Na način na koji se to radi, Bog stavlja isključivu odgovornost zavjeta na sebe. To jest, nije bilo ničega što je Avram mogao učiniti ili propustiti da učini što bi poništilo zavjet koji je Bog napravio. Takođe u ovom odlomku, granice su određene za zemlju koju će Jevreji na kraju zauzeti. Za detaljnu listu granica, pogledajte Petu knjigu Mojsijevu 34. Drugi odlomci koji se bave obećanjem zemlje su Peta knjiga Mojsijeva 30:3-5 i Jezekilj 20:42-44.

U 2. Samuilovoj 7:10-17 vidimo obećanje koje je Bog dao kralju Davidu. Ovdje Bog obećava Davidu da će imati potomke, a od tih potomaka Bog će uspostaviti vječno kraljevstvo. Ovo se odnosi na Hristovu vladavinu tokom milenijuma i zauvijek. Važno je imati na umu da se ovo obećanje mora ispuniti doslovno i da se to još nije dogodilo. Možda bi neki vjerovali da je Solomonova vladavina doslovno ispunjenje ovog proročanstva, ali u tome postoji problem. Teritoriju nad kojom je Salomon vladao danas ne drži Izrael, a Solomon danas ni ne vlada Izraelom. Zapamtite da je Bog obećao Avramu da će njegovi potomci zauvijek posjedovati zemlju. Takođe, 2. Samuilova 7 kaže da će Bog postaviti kralja koji će vladati vječno. Solomon nije mogao biti ispunjenje obećanja datog Davidu. Dakle, ovo je obećanje koje tek treba da se ispuni.

Sada, imajući sve ovo na umu, ispitajte šta je zapisano u Otkrivenju 20:1-7. Hiljadu godina koje se više puta pominju u ovom odlomku odgovara Hristovoj doslovno 1000-godišnjoj vladavini na Zemlji. Podsjetimo da je obećanje dato Davidu u vezi sa vladarom moralo biti ispunjeno doslovno i još se nije dogodilo. Premilenijalizam vidi ovaj odlomak kao opis budućeg ispunjenja tog obećanja sa Hristom na prijestolu. Bog je napravio bezuslovne zavjete i sa Avramom i sa Davidom. Nijedan od ovih zavjeta nije u potpunosti ili trajno ispunjen. Doslovna, fizička Hristova vladavina je jedini način na koji zavjeti mogu biti ispunjeni kako je Bog obećao da će se desiti.

Primjena doslovnog metoda tumačenja Svetog pisma dovodi do spajanja djelova slagalice. Sva starozavjetna proročanstva o Isusovom prvom dolasku su se doslovno ispunila. Stoga treba očekivati da se proročanstva o njegovom drugom dolasku ispune i doslovno. Premilenijalizam je jedini sistem koji se slaže s doslovnom interpretacijom Božijih zavjeta i proročanstava o posljednjim vremenima.

[English]

---

[Vratite se na početnu stranicu na crnogorskom jeziku]

Šta je premilenijalizam?